KRDO
Izložba Sunčice Perišin u Fotoklubu Knin 6. prosinca – 26. prosinca 2025.

Zadovoljstvo nam je najaviti poseban događaj u Fotoklubu Knin.

U subotu, 6. prosinca, u Imotskoj 3, ugostit ćemo Sunčicu Perišin, koja će tijekom dana voditi cjelodnevnu radionicu u sklopu svojeg aktualnog umjetničkog projekta.

Rezultate njezina rada – kao i radove nastale tijekom dosadašnjeg tijeka radionice – moći ćete razgledati od 19:00 sati.

Riječ je o izložbi koju ne biste trebali propustiti: umjetnosti koja nastaje, razvija se i živi i nakon samog izlaganja.

Vidimo se u Fotoklubu!

____________

Više o projektu i izložbi:

____________

Kustos: Mićo Samardžija

U prirodnom svijetu, krdo nije samo skup tijela; ono je model organizacije, mehanizam orijentacije i koreografija preživljavanja. Životinje koje se kreću u masi ne samo da uvećavaju vlastitu sigurnost, već stvaraju mrežu pažnje koja pulsira u konstantnoj izmjeni opreza i povjerenja. Migracija krda, njihov sezonski pomak kroz krajolike, funkcionira kao biološki algoritam: to je ritam koji se aktivira kada se uvjeti oko njih mijenjaju, kada prostor više ne nudi dovoljno hrane, kada je klima neprijateljska ili kada instinkt zahtijeva nova mjesta za razmnožavanje. Krdo reagira kao jedno tijelo, a pojedinac u njemu zadržava svoju individualnost pretvarajući je u osobnu i kolektivnu snagu.

U trenutku kada je taj pojedinac izdvojen – konj koji ostane bez svog krda – nastaje stanje akutne nesigurnosti. Bez zajedničke budnosti, izloženost je potpuna; bez ritma zajednice, pokret postaje nespretan, sporiji, predvidljiviji. Pojedinac preuzima odgovornost cijelog sustava — stalno je na oprezu, nikada do kraja odmoran, uvijek svjestan da je svaki zvuk ili sjena potencijalna prijetnja. Odsutnost kolektiva nije samo odsustvo sigurnosti, već i odsustvo konteksta u kojem tijelo zna kako se kretati.

Slika izolirane životinje pruža snažnu analogiju položaju suvremenog umjetnika u postkomunističkim zemljama Balkana — u Hrvatskoj, gdje umjetnica djeluje, kao i u širem prostoru bivše Jugoslavije. U tim kontekstima, nerazvijeno tržište umjetnina, izostanak kolekcionarske kulture te politički obojeni institucionalni favorizmi oblikovali su klimu u kojoj umjetnost nastaje prikazuje i “ukus” državno odabrane i financirane kategorije. U kombinaciji s trajnim mentalitetom preživljavanja, oskudice i materijalne pragmatičnosti — kulturama u kojima uživanje u “mesu” još uvijek više simbolizira blagostanje, nego uživanje u umjetnosti — takvo okruženje stvara svojevrsni zbunjujući limbo, divljinu bez jasnih putanja. U njoj je svaki umjetnik prepušten samome sebi da izmisli vlastita pravila opstanka i način kako održati svoj stvaralački rad, i financirati osnovne materijale potrebne za umjetničku praksu. U većini slučajeva, njihova umjetnost ne prodaje se, ne donosi prihod koji bi podržao proces stvaranja ili čak osnovne životne potrebe. U takvim uvjetima umjetnik se neizbježno iznova pita o smislu svega — o svrsi i vrijednosti umjetnosti, te posredno, o vlastitoj vrijednosti kao ljudskog bića koje nezaustavljivo osjeća potrebu stvarati.

U takvom krajoliku, umjetnik razvija obrambene strategije: povremenu „kamuflažu“ estetskog jezika, privremeno prikrivanje radikalnosti vlastite vizije, razmišljanja i opservacija – prilagodbu očekivanjima tržišta ili institucija. Kompromisni poslovi i privremene simbioze postaju nužne stanice na putu — mjesta gdje se preživljava, ali rijetko cvjeta. Umjetničke ideje, poput životinja spremnih za migraciju, zadržavaju se u unutarnjem prostoru — čekaju vrijeme, financije i kontekst kada će njihovo kretanje biti moguće. Umjetnik u osami djeluje u stanju dugotrajnog iščekivanja, neprirodne vansezonske hibernacije, što stvara napetost između nužnog mirovanja i želje za pokretom, te osjećaj odumiranja i frustracije.

Suprotno tome, trenutak kada se umjetnici, art-profesionalci, kolekcionari umjetnosti okupe, stvara posve drugačiju logiku i dinamiku.Umjetničko krdo nije samo zajednica, nego pokretna struktura, privremena arhitektura sigurnosti i uzajamne vidljivosti. Unutar takvog kolektiva, kritika se redistribuira, teret se dijeli, a imaginacija prelazi iz individualne u cirkulirajuću energiju. Ono što pojedinac ne može, skupina može: stvoriti uvjete u kojima rizik postaje prihvatljiv, a ranjivost i različitost prestaju biti slabost i postaju alat. Vrednovanje same umjetnosti podrazumijeva se kao što se podrazumijeva da orao leti — stoga, među onima koji ga razumiju i podržavaju, umjetnik daje najbolje od sebe i stvara, osjećajući ispunjenje svoje svrhe. Umjetničko krdo, kao koncept i kao praksa, stvara mogućnost zajedničkog galopa, isztrazivanja — kretanja koje nije uniformno, nego polifono, sastavljeno od različitih brzina, intuicija i ciljeva. No upravo u toj raznolikosti nastaje snaga: masa koja se kreće zajedno ne gubi individualnost, nego je štiti.

Dnevnik Projekta slikanja portreta kroz performans – Sunčica Perišin (2006. – 2025.)

Projekt Sunčice Perišin posvećen slikanju portreta uživo pratio je samu umjetnicu kroz mnoge faze života tijekom gotovo dvadeset godina. Od prvih poteza akvarelom i tušem na papiru, kroz portrete ljudi iz vlastitog okruženja koji djeluju u umjetničkoj sferi, do danas, forma i dimenzija projekta mijenjala se, donoseći različita značenja u svakom trenutku.

Ono što se, međutim, tek sada jasno pokazuje jest da je gotovo dva desetljeća Sunčica u stvarnosti radila na jednom, kontinuiranom djelu – portretiranju jednog krda, jednog svjetskog umjetničkog plemena.

Pojedinačne grupe i manja krda, koje je slikarica bilježila u specifičnim kontekstima, zapravo tvore jedinstvenu mrežu umjetnika, čiju energiju i pripadnost može osjetiti svaki posjetitelj Venecijanskog bijenala i drugih ključnih umjetničkih okupljališta – pravih „izvora pitke vode“ za svakog autora, mjesta gdje se osjeća vrijednost stvaralaštva, bez potrebe da se vlastiti rad prevodi onima koji ne razumiju.

Rođena u Splitu, Sunčica se spletom životnih okolnosti već s 11 godina našla u engleskom selu, gdje je pohađala školu, a potom upisala Central Saint Martins u Londonu, jednu od najprestižnijih akademija konceptualne umjetnosti na svijetu.

Akademija je poticala studente da se uključe u živu umjetničku scenu metropole i šire, ili da otpadnu – što mnogi i jesu. Ambicija, proaktivnost i rad prirodni su umjetnicima Saint Martinsa. Sunčicu je odmah nakon diplomiranja pozvala samostalna izložba u Rim, a ubrzo se našla u žustroj migraciji talijansko-rimske umjetničke scene, koja je kroz izložbe i sajmove kretala po Italiji i Europi. Osjećajući snagu i samopouzdanje mladog umjetnika koji živi od vlastitog rada, odlučuje se vratiti u Hrvatsku.

Hrvatska umjetnička stvarnost pokazala se u snažnom kontrastu s prethodnim iskustvima. Umjetnici ovdje su većinski financijski ovisni o sporim institucionalnim tijelima, ili radom u nepovezanim sektorima, dok je Sunčica navikla na predvidljivu samoodrživost kroz prodaju svojih radova.

U ovom kontekstu, suočena s drugačijim pravilima, projekt portreta postao je njena nit vodilja – sigurni prostor u kojem pronalazi sebe, vlastitu umjetnost i pripadnost. Čak i u trenucima nesigurnosti, financijskih prepreka kada nemoze slikati prepoznatljiva velikih formata platna, live painting portreta uvjek pruža prirodan flow i inspiraciju.

Tokom izložbe KRDO u Kninu, Sunčica će kroz njoj-tradicionalni live painting performans naslikati ogranak „svjetskog umjetničkog plemena“ i pojedince iz Umjetničkog krda, kraljevskog grada Knina, dodajući ih u lokalnu izložbu koja prikazuje portrete nastale u Kninu, ali i odabrane radove iz drugih gradova i zemalja. Na taj način izložba povezuje dugogodišnji kontinuitet Sunčičinog rada i gotovo dvadesetogodišnju kolekciju portreta, koji dokumentiraju međunarodnu umjetničku scenu – globalno pleme koje umjetnica prati i bilježi, stvarajući povijesni zapis lica, priča i energije koja nadilazi geografske i kulturne granice.

Sunčicin proces uvijek uključuje dijalog: razgovori vođeni tijekom slikanja integralni su dio umjetničkog iskustva i rada. U najnovijoj fazi projekta, nazvanoj The Portrait Ritual, koja je započela ovog jeseni, umjetnica je svjesno krocila u intimnost tog trenutka s odlukom da se snimaju. Mnogi od njezinih sugovornika otvaraju se duboko, a Sunčica je, kao umjetnica i edukatorica, uvela video zapis tih razgovora kako bi publika mogla vidjeti cijeli proces i razmjenu, a ne samo konačni portret.

Za Sunčicu, live painting ritual predstavlja duhovnu izmjenu: bojom lovi trenutnu energiju razgovora i muze, kanalizirajući ono što se tek kasnije očituje u portretu.

Iako bi se format, bez slikanja, mogao nazvati „podcastom“, za nju je riječ o ritualu — intimnom, gotovo magijskom prostoru u kojem umjetnost i život komuniciraju kroz boju i gestu.

Video zapisi bit će objavljeni na Instagramu i YouTubeu projekta THE PORTRAIT RITUAL with SUNCICA PERISIN, dok će fizički portreti nastali u Kninu biti izloženi i dodani kolekciji, pružajući privremeni uvid u širu viziju.

Kolekcija, zamišljena kao Sunčičina osobna vizualna i energetska dokumentacija svjetskog umjetničkog plemena — lokalnih umjetnika, mladih talenata, veterana i velikana međunarodne scene — nije samo zapis trenutka i umjetničke scene. Ona ujedno nastoji osnažiti osjećaj pripadanja većem, globalnom plemenu onima kojima je takva svijest potrebna. Istodobno, predstavlja i privlačnu najavu onoga što ovaj dugogodišnji projekt obećava u budućnosti, otvarajući novu razinu dijaloga.

Kronologija portretiranja uživo –

2006-2007 – Dandilion: Likovi rimske umjetničke scene, izloženo na samostalnoj izložbi u galeriji Letizia Magladi, Salerno, Italija

2007 – Film Directors of Rome, Festa di Cinema

2007 – Maratona – Umjetnička scena u Monterrey: Izloženo u samostalnoj izložbi u Galeriji Arcaute, Meksiko

2008 – Live Painting u Kaštelima: Izloženo u grupnoj izložbi Latino Latino, curated by Raffaella Guidobono, Bari

2009 – Dinner with Sunci – London

2016 – Paris – Split – Split – Paris: Videopozivni projekt koji povezuje Pariz i Split, izložen u Galeriji Francuska Alijansa, Split

2016 – Diner with Sunci – Split

2018 – 2019 – 80 Portraits Around the Art World: Slikanje umjetnika širom svijeta putem online videopoziva

2019 – A Coffee Between Artists / Coffee in Florians: Šestodnevni performans u Florians baru, Trg sv. Marka, Venecija, pred-otvaranje Bijenala

2019 – A Coffee in Athens and Hydra: Nagrađena za hrabrost guerrilla slikanja na bijenalu; poziv kolekcionara Dakisa Joannoua na eventove DESTE Foundation

2019 – A Cocktail in Rome, G Rough Hotel: Šestodnevni performans s 16 rimskih umjetnika i kustosom

2019 – Guerrilla Performance A Te – London, Frieze Art Fair 2019 – Kava među umjetnicima – HOK-a (Galerija bar Hrvatske odvjetničke komore, Split) 2020 – At Home Together: Slikanje ljudi putem videopoziva tijekom lockdowna, alat prisutnosti i razgovora u izolaciji; izloženo u Arsenal galeriji Hvar (Pharos samostalna izložba)

2024 – Guerrilla Performance – Frieze Art Fair

2024 – Standing Up Guerrilla Performance – Venecijanski bijenale

2025 – The Portrait Ritual: Početak snimanja video-razgovora s individualcima koje slika, svjesna vrijednosti dijaloga, unatoč ranijem strahu od gubitka intime; video realizira umjetnička produkcijska kuća Sunca. Ova faza otvara gledatelju uvid u cijeli proces i razmjenu, a ne samo u konačni portret, naglašavajući ritualni i duhovni karakter Sunčičinog pristupa.